Eterična ulja stimuliraju naš imunitet i psihoimunitet. Ako ih namažemo/stavimo na kožu preko folikula molekule ulja ulaze u kožu i kapilarnu krvnu cirkulaciju. Kapilarima se prenose u mišiće i zglobove. Nakon toga ulaze u limfu i krv putem kojih bivaju raširene po cijelom organizmu.

Ako radimo inhalacije, mirisne molekule prvo dopiru do sluznice nosa gdje imamo lokalno djelovanje (što je izvrsna pomoć kod upale sinusa i gornjih dišnih puteva); nakon toga preko kapilara ponovo bivaju raširene po cijelom tijelu, ali što je još važnije direktno aktiviraju limbički sustav, hipofizu i hipotalamus koji su povezani sa duboko pohranjenim doživljajima, sjećanjima, emocijama i seksualnim reakcijama; zbog čega se aromaterapija rabi u psihoterapiji i hipnozi kao okidač za sjećanja.

Ona je sastavni dio Ayurvede, a kao metodu liječenja tisućama godina koristili su je drevni iscjelitelji Indije, Kine, Tibeta, Egipta i srednjeg Istoka, te stari Grci i Rimljani.

U srednjem vijeku pomagala je u sprečavanju zaraze, posebice kada je vladala kuga.

Za vrijeme I. i II. svjetskog rata koristila se za liječenje opeklina, plikova, infekcija i gangrene kod vojnika i ranjenika, zbog toga jer su sva eterična ulja antiseptična.

Pric Charles ju je popularizirao prije 35 godina kada je uvjerio britansku vladu da je uvrsti u službeni sustav zdravstvene skrbi. Tako da od onda aromaterapiju koriste mnogi liječnici, fizioterapeuti, maseri, njegovatelji, kozmetičari i razni zdravstveni djelatnici. Čak i kod nas u Hrvatskoj zanimanje Aromaterapeut je priznato kao dio formalnog obrazovanja koje se upisuje u radnu knjižicu, za razliku od drugih metoda prirodnog liječenja.

Naziv “Aromaterapija” utemeljio je Rene Maurice Gattefosse 1928., koji je koristio tu riječ da implicira terapeutsku upotrebu aromatskih supstanci esencijalnih ili eteričnih ulja.

U današnjem suvremenom svijetu eterična ulja se koriste u medicini, farmaciji, veterini, poljoprovredi, turizmu, kozmetici, psihoterapiji itd.

Eterična ili esencijalna ulja su prirodni, nemasni ekstrakti aromatičnih biljaka (cvjetovi, listovi, stabljike, kore, korijenje, smole, lukovice, sjemenje, plodovi) koji se dobivaju ekstrakcijom, destilacijom ili nekim drugim oblikom izloacije. Sastavljena su od lakohlapivih organskih kemijskih spojeva (alkoholi, terpeni, ketoni, fenoli, aldehidi, oksidi, eteri, esteri, laktoni, kumarini i furokumarini), zbog čega imaju antiseptička, protuupalna, imunostimulirajuća, probiotična, mukolitična, karminativna, regenerativna, antipiretska, analgetska, psihostabilizirajuća i razna druga ljekovita svojstva.