Planetarna meditacija – odnosi se na izgovaranje korijenskih zvukova (na drevnom sanskrtu), koji se izvodi i ponavlja na određeni način. Svaki od tih zvukova odgovara određenom planetu, pa je stoga ova tehnika povezana sa Jyotishem. Vedska mudrost govori da je svijet načinjen od zvuka, i da sve što postoji se može izraziti u titraju. Suvremena znanost to isto opisuje kao “jedinstveno polje” koje titra. Ti zvukovi su iscjeljujući i njihova osnovna funkcija je stvaranje ravnoteže.

Kreativna vizualizacija – je maštanje obično uz pomoć nježne glazbe. Ova metoda razvija kreativnost, domišljatost, sposobnost za stvaranje, sposobnost boljeg pamćenja i dr. Dakle, ne radi se o meditaciji.

Mantranje – je neprestano ponavljanje određene riječi ili rečenice. Ta ponavljanja obično se rade 108 ili 1008 puta, jednom do nekoliko puta dnevno. Takvo ponavljanje ponekad može rezultirati određenim transom. Budući da ova metoda zahtjeva aktivno sudjelovanje duha, također se ne radi o meditaciji.

Kontemplacija – predstavlja proces svjesnog razmišljanja ili razmatranja određene teme, ideje ili pitanja. U praksi kontemplacije, pojedinac može postaviti određeno pitanje ili temu, a potom u miru i tišini, često sa zatvorenim očima, duboko razmišlja kako bi došao do uvida ili razumijevanja. Ova praksa odvija se u stanju aktivne svijesti, gdje je um angažiran u istraživanju i razmatranju.

Kontemplacija se razlikuje od meditacije u tome što meditacija teži ka smanjenju mentalne aktivnosti i uspostavljanju stanja smirenosti ili svjesnosti bez prianjanja, dok kontemplacija uključuje aktivno, svjesno razmišljanje i analizu.

Iako kontemplacija i meditacija mogu imati različite ciljeve, obje prakse mogu biti korisne alate za osobni i duhovni razvoj. Dok meditacija može pomoći u razvijanju dublje svijesti i unutarnje tišine, kontemplacija može potaknuti introspekciju, razumijevanje i kritičko razmišljanje. U nekim duhovnim ili filozofskim tradicijama, kontemplacija i meditacija često se koriste zajedno kao sredstva za istraživanje unutarnjih i vanjskih stvarnosti.

Koncentracija – se odnosi na praksu usmjeravanja pažnje prema određenom objektu ili iskustvu, bilo da je to dijelovi tijela, svijeća, određena točka, svemir, čakre ili nešto slično. Cilj je razviti oštru, neprekinutu svijest o odabranom objektu koncentracije, čime se um trenira da ostane miran, fokusiran i slobodan od distrakcija.

Međutim, važno je napomenuti da, iako je koncentracija ključna komponenta meditacijske prakse, sama po sebi nije meditacija. Koncentracija zahtijeva aktivnu svijest i kontrolu uma, dok meditacija često teži prema opuštanju, prihvaćanju i svjesnosti bez prianjanja ili procjene.

Autogeni trening – je, na neki način, kombinacija koncentracije (usmjeravanje pažnje na dio tijela) i kontemplacije (određena sugestija na koju mislimo). Dakle, ni ovdje se ne radi o meditaciji. Temelji se na samohipnozi i koristi sugestije kako bi postigla stanje duboke relaksacije. Ova tehnika je usmjerena na postizanje osjećaja težine i topline u različitim dijelovima tijela, uz pomoć mentalnih vježbi i ponavljanja određenih formula.

Praksa autogenog treninga uključuje šest standardnih vježbi koje uče praktikante kako kontrolirati disanje, puls, i tjelesnu temperaturu, uz cilj smanjenja stresa i postizanje općeg blagostanja.

Hipnoza – je stanje sužene svijesti podložne sugestijama. Mozak je opušten u stanju hipnoze i kreće se od alfa do theta moždanih valova. U osobi koja prolazi hipnotičku sugestiju događaju se samo muskulatorne promjene, dok metabolizam ostaje na istoj razini. Kod tihe meditacije metabolizam se znatno mijenja - dolazi do budnog hipometabiličkog stanja. Radi se o potpuno drugačijem iskustvu…

Bioenergija & iscjeljivanje – davanje i/ili kanaliziranje energije definitivno nije meditacija. U meditaciji nema polaganja ruku, iscjeljivanja, uklanjanja energetskih blokada, rada sa čakrama, komunikacija sa duhovnim bićima, upotreba simbola i slično. Meditacija je duboki odmor, čiji je izravni učinak na tijelo oživljavanje “unutarnje inteligencije”; njome se uklanja stres i nakupljeni umor, osnažuje imuni sustav, te na taj način tijelo se samo revitalizira i zdravlje postaje stabilnije (o tome su urađena brojna znanstvena istraživanja, koja su to potvrdila). Dok sa iscjeljivanjem je drugačije – tu se kontaktiraju razne “kozmičke energije”. Problem zna biti u tome, da osim što osoba kanalizira kozmičku energiju svojem klijentu/ici predaje i dio svoje osobne energije. U svakom slučaju, meditacija nema veze sa iscjeljivanjem niti razmjenom energije.

Molitva – također nije meditacija. Ona je aktivna djelatnost duha koja je vezana za obraćanje Bogu molbom ili zahvalom. Ako se radi o ponavljanju određenih rečenica ili riječi može sličiti mantranju i zbog toga djelovati relaksirajuće. Molitva može biti i “od srca do srca Bogu”, ali nikada molitva ne može biti meditacija.

Vježbe disanja – dio su yoge i nazivaju se pranayame. One se mogu izvoditi prije meditacije, ali nisu dio meditacije. Pranayama potpomaže ujednačavanje cirkulacije krvi i živčanih struja u različite dijelove tijela. Dijafragma i abdominalni mišići kontroliranim pokretima i naizmjeničnim stiskanjem/opuštanjem dobivaju dobru vježbu. Srce, pluća, probavni organi kao što je želudac, jetra, pluća, bubrezi, endokrini sustav i živčane strukture kao što su mozak, leđna moždina, kičmeni živci i simpatetični živci, svi dobivaju blagu masažu i pomlađujuću vježbu.

Yoga – ima veze sa meditacijom. Ona je drevna znanost prirodnog življenja. Sama riječ yoga znači jedinstvo. Ona se sastoji od 8 udova (astanga):

-Yama – su određena pravila ispravnog ponašanja. Tu spadaju: ahimsa (ne-nasilje), satya (istinoljubivost), asteya (poštenje), brahmacharya (nadozor nad čulnosti), apigraha (nevezanost).
-Niyama – su osobnija načela povezana sa yamom.
-Asana – su položaji tijela – to je ono što većina ljudi podrazumijeva pod yogom! Asane opisuju stanje tijela i ukazuju na povezanost duha i tijela.
-Pranayama – su vježbe disanja, koje mogu različito utjecati na određene položaje tijela.
-Pratyahara – povlačenje osjetila prema unutra. Tu osjetila nisu vezana uz objekt zapažanja, već uz subjekt.
-Dharana – znači usmjerenost (koncentracija).
-Dhyana – označava tijek uma i misli (kontemplacija).
-Samadhi – stanje čiste i nepobuđene svijesti. Do toga stižemo ispravnom tihom meditacijom. To je stanje bivanja, a ne djelovanja.